Ne pamtimo ovako aktivan padel mjesec otkada je padela u Hrvatskoj. Između CEPT-ovog padel turnira u Zagrebu i Falkeinsteiner Punta Skala Opena uglazbio se i Trakošćan Open. Nova lokacija, novi tereni, novi vremenski uvjeti za igru a čitat ćemo kasnije i o novim pobjednicima.

Do ovog vikenda ime Trakošćan povezivalo se uglavnom sa jednim od najpoznatijih dvoraca u Hrvatskoj koji je podignut negdje na granici 13.i 14. stoljeća a legenda kaže da je obitelj Drašković, koja je tamo domaćin od 1568. godine,  predala papire za projekt izgradnje padel terena čim se uselila ali jedan od najbržih i najpoznatijih birokracijskih sistema detaljno je proučavao svu papirologiju nekoliko stoljeća. Nažalost Draškovići su bili nestrpljivi i nakon što nisu uspjeli sve riješiti na brzinu, 4 stoljeća nakon, ’40.-ih godina prošlog stoljeća odselili su u Austriju te je pojava padel terena na tom području stopirana sve do 2022. godine kada su u sklopu hotela Trakošćam niknula četiri komada.

Vrijeme kao naručeno za prvi turnir na otvorenom ove sezone. Sunčano, 15 stupnjeva celzijevih, vlažnost zraka 70%, blagi povjetarac i najvažnije bez padalina. Idealni vremenski uvjeti za vrhunski roštilj bez kruha samoborskog velemajstora Bukve, odlično organiziranu potragu za kruhom, analizu mečeva, stručna mišljenja, kartanja, ispijanja pivica, fotkanja za Instagram, čekanja par sati za nastup u utješnom turniru i na kraju krajeva idealni vremenski uvjeti za padel. Ok, kombinacija vlage, nadmorske visine i temperature usporila je igru te je samim time većinu mečeva učinila zanimljivijim i duljim nego što je to bilo za očekivati. Nekima su uvjeti išli na ruku a nekima na živce.

Turnir u muškoj kategoriji brojio je 27 parova a u ženskoj skromna četiri para. Unatoč malom broju parova, žene su nam pružile veliku neizvjesnost u svom dijelu turnira pa je na kraju o pobjednicama turnira odlučivala set razlika. Rekli bi stručnjaci, odlučivala je jedna lopta. Imali smo tri para sa po dvije pobjede ali su na kraju najuspješnije bile Dora Aljinović i Marija Malekinušić sa set razlikom 5-2, na drugom mjestu završile su debitantice Alina Al-Garby koja nije igrala padel od prekida sa bivšim dečkom i Klara Banić, sestra nekad velike nade hrvatskog padela Eme Banić, sa set razlikom 5-3. I na kraju ovog terceta su Svea Badanjek i Clara Miletić sa set razlikom 4-4. Sestre Matošić, inače pristalice brzog i modernog padela, nisu se snašle u ovim nešto sporijim uvjetima pa su svoje putovanje u Trakošćan završile na četvrtom mjestu.

Koliko god bio zanimljiv ženski dio turnira, muški je bio još zanimljiviji sa pregršt dobrih mečeva. Ono što je izostalo je malo bolji odaziv igrača izvan Zagreba koji su opet činili većinu ždrijeba. Moramo pohvaliti dečke iz Splita, Antonia Asanovića i Franca Mandića, koji su se hrabro odvažili upustiti u ovu avanturu i koji su prevalili dalek put kako bi predstavili svoj grad Split od čijih su igrača velika očekivanja s obzirom na sportski talenat koji taj grad posjeduje. Splićani su pokazali veliki potencijal i svojom igrom su najavili da će s vremenom postati imena koja će svi htjeti izbjeći u ždrijebu koji ih ovoga puta nije pomazio. Prvo kolo odmah im je donijelo sedme nositelje Salopeka i Bošnjaka, koji su zahvaljujući vlastitom iskustvu i ozljedi Mandića uspjeli proći u drugo kolo. Unatoč ozljedi Mandića, Splićani su na kraju došli ne samo do noćnog kluba Mint nego i do finala utješnog turnira gdje su prejaki bili gosti iz Slovenije Zalar i Šušteršić. Pozdravljamo odličan nastup Splićana i veselimo se njihovim sljedećim nastupima a Francu želimo što brži oporavak kako bi mogao pokazati svoj puni potencijal a to je sigurno negdje pri vrhu nacionalne rang liste.

Što se dečkiju iz Slovenije tiče, moramo se zahvaliti što podržavaju svaki turnir svojim dolaskom i naravno čestitati na ovom uspjehu. Iako možda nisu presretni s obzirom da su u prvom kolu imali veliku priliku izbaciti 5. nositelje ali vjerujemo kako će biti još prilike jer njihovo vrijeme sa turnirima na otvorenom tek dolazi. Finale utješnog turnira odvilo se u večernjem terminu pod reflektorima i u tom meču mogli smo vidjeti pravu dramu. Na kraju su ipak smireniji i koncentriraniji Slovenci tijesno pobjedili sa 7:6 i 6:4. Ključni moment finala bio je tiebreak prvog seta koji je od samog početka otišao na stranu Slovenaca zahvaljujući padu koncentracije i manjku iskustva Splićana. Nakon prvog seta Splićani su pali psihički a naravno i fizički zbog Mandićeve povrede i nisu mogli preokrenuti meč u svoju korist.

Što se tiče utješnog turnira još vrijedi spomenuti čekanje Karla Radića. Nakon dobrog meča i očekivanog poraza u prvom kolu, u 10 sati, uslijedio je nastup na utješnom turniru. U D redovima W2P lige poznat kao „Rale doktor“ strpljivo je čekao prvo kolo utješnog turnira nekoliko sati da bi u tom istom prvom kolu bio slobodan nakon čega zamjera sucu delegiranje mečeva i kao znak protesta baca reket na betonsku podlogu i riskira lom istog. Nakon toga ispada iz utješnog turnira te ipak sa smješkom na licu ulazi u prijateljski meč sa Derviševićem i Šimunovićem.

Da, sve bolje i bolje. I sad slijedi najbolji dio. Glavni turnir. Rang 1, pobjednik osvaja 500 bodova, parovi se bore da se svojim uspjehom nametnu izborniku jer se bliži europsko prvenstvo ali prije toga i prvenstvo Hrvatske koje će biti skoro pa zadnja provjera pred nastup za nacionalnu vrstu. Veliki broj neizvjesnih susreta i potencijalnih iznenađenja mogli smo gledati kroz cijeli turnir ali na kraju su ipak četvrtfinala izborili svi nositelji bez rezultatskog iznenađenja.

Četvrtfinale nam je donijelo neke zanimljive okršaje a najzanimljiviji je bio susret Hadžić/Vujaklija i Renić/Brčić. Naši internacionalci na krilima međunarodnih uspjeha na CEPT-ovim turnirima već dugo vremena tražili su priliku da uzvrate za poraz u Umagu prošle godine kada su Renić i Brčić slavili u tiebreaku trećeg seta. Tajming za ovaj meč idealan za Tomija i Gogicu. Rena i Brki u laganoj igračkoj krizi nakon osvojenog turnira na otvaranju sezone, postavili su visoko letvicu pobjedama u mečevima gdje nisu bili favoriti a sada im je slijedio na repertoaru još jedan takav. Klasična grčevita borba i vraćanje nemogućih loptica, trčanje unedogled sa bezbroj lobova i mekanih loptica po čoškovima terena ovog puta nisu urodili plodom protiv „Onog koji je dobio Nadala“ i „Izdominirao sam sve“ para. Brojna publika na kraju je morala zasluženo zapljeskati Goranu Vujakliji i Tomislavu Hadžiću koji bi se naizgled trebali savršeno nadopunjavati. Goranov talent i fizička nespremnost te taktička mudrost i Tomijeva fizička superiornost i mogućnosti te crne rupe mogu načiniti veliku štetu bilo kojem paru ali imamo osjećaj da dok im netko ne uplati par seansi kod „bračnog“ savjetnika neće pokazati svoj puni potencijal. Dokaz tome bio je polufinalni meč protiv Glasnovića i Belića.

Ne baš najbolji polufinalni mečevi što se neke ljepote padela tiče ali svakako zanimljivi kada pogledamo imena na papiru. Teren broj 1 Poljančić/Vašarević protiv Selak/Suevich kombinacije a teren broj 2 već spomenuti meč Glasnović/Belić protiv veterana koji ne stare Vujaklije i Hadžića. Meč na terenu broj 2 čak je bio i zanimljiv u prvom setu kada su Tomi i Gogica propustili nekoliko prilika za oduzimanjem servisa. Činilo se da bi možda mogli prirediti iznenađenje ili odvesti meč u neizvjesnu završnicu ali nedostatak koncentracije ili manjak hrabrosti kod Lukinih i Rokovih protivnika odlučio je da se to neće dogoditi u Trakošćanu. Meč na terenu broj 1 toliko zanimljiv da možemo napisati samo rezultat.

Poljančić/Vašarević – Selak/Suevich  6:1, 6:2

Finale klasika. Boran i Archie protiv Roka i Belića.

Najava stručnjaka – ne može ovima (Boranu i Archiju) nitko ništa, prejaki su. Belić je spor i malo se udebljao i tamo u Umagu igra loše mečeve sa puno lošijim igračima. Roko je predivlji igrač i neće moći sam protiv ova dva stroja. Borki i Archie stalno trenkaju, igraju bolje mečeve i nisu izgubili meč na domaćem turniru sto godina, i zadnji put su ih (Roka i Belića) prelagano dobili.

I stručnjaci su bili u pravu. Prvi set. 6:2 Boran i Archie.

Nakon prvog seta totalno druga priča. Belić i Glasnović izgledaju kao da znaju šta rade, izgledaju motiviranije, izgledaju kao da su na 120%, Belić malo mijenja igru i na terenu izgledaju kao Asterix i Obelix kada popiju Čudomixov napitak. Roko u ulozi Asterixa koji leti po terenu, trči posvuda, sve stiže pa čak podiže i agresivnost u igri. Belić kao Obelix, naizgled bucmast, ali nježne i lagane ruke s puno osjećaja kao što to Obelix ima prema svom psiću Malixu a s druge strane dovoljno snažan da svlada inače puno jače Borana i Archija, ovog puta u ulozi slabašnih Rimljana. Naši prvaci, i dalje najbolji padelaši Hrvatske, u druga dva seta izgledala su potpuno nemoćno sa nekarakterističnim brojem pogrešaka. Izgledali su puno manje motivirano i sa manjom željom za pobjedom. Neutralizirani smashevi i agresivna napadačka igra koja ih krasi, sporiji uvjeti za igru i jedno od najboljih izdanja njihovih protivnika omogućili su im da prvi puta u ruke prime pehar za drugo mjesto u svoje ruke. Barem kada su domaći turniri u pitanju.

Preostala dva seta 6:3, 6:2 Roko i Luka.

Neki od navijača su sretni, neki tužni, ali u svakom slučaju možemo biti sretni da imamo ovakva dva para koja će sve ostale gurati da budu bolji i koji će jedni iz drugih izvlačiti još bolje i tjerati se međusobno na napredak. Odlična stvar za padel u Hrvatskoj koji je donio malo osvježenje i iznenađenje na scenu.

Ogromne čestitke Luki Beliću i Roku Glasnoviću na odlično odigranom turniru i na velikoj pobjedi. Luka Belić ovom pobjedom najavljuje prvenstvo Hrvatske koje će se održati ove godine u njegovom gradu a tamo možemo samo zamišljati što nas čeka. Pred domaćom publikom može biti samo još bolje.

Veliko hvala hotelu Trakošćan na gostoprimstvu i veselimo se idućem susretu.